Preminuo Dejan Miladinović

Is­tak­nu­ti re­di­telj i ne­ka­da­šnji di­rek­tor Ope­re Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du De­jan Mi­la­di­no­vić pre­mi­nuo je u Be­o­gra­du u 69. go­di­ni, sa­op­šti­lo je Na­rod­no po­zo­ri­šte. 
De­jan Mi­la­di­no­vić ro­đen je 1948. u Be­o­gra­du, u po­ro­di­ci oper­skih umet­ni­ka (maj­ka Mi­li­ca, me­co­so­pran, pr­va­ki­nja Ope­re Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du, otac Du­šan, pr­vi di­ri­gent i di­rek­tor Be­o­grad­ske ope­re). Bio je pr­vi re­di­telj Ope­re i Dra­me i dva pu­ta umet­nič­ki di­rek­tor Ope­re Srp­skog na­rod­nog po­zo­ri­šta u No­vom Sa­du. Iz No­vog Sa­da pre­la­zi u Be­o­grad gde je po­sta­vljen za re­di­te­lja Ope­re Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du, a na pred­log i po­ziv ce­lo­kup­nog be­o­grad­skog oper­skog an­sam­bla po­sta­je umet­nič­ki di­rek­tor.  
Mi­la­di­no­vić je re­di­telj­ski po­sta­vio ukup­no 158 pred­sta­va, uglav­nom oper­skih u pro­fe­si­o­nal­nim po­zo­ri­šti­ma SFRJ (Be­o­grad, No­vi Sad, Sko­plje, Za­greb, Split, Osi­jek, Sa­ra­je­vo) i u ino­stran­stvu. Sa­mo u SAD i Ka­na­di re­ži­rao je vi­še od 60 oper­skih pre­mi­je­ra (Nju­jork, Da­las, Bal­ti­mor, Ho­no­lu­lu, Atlan­ta, Mil­vo­ki, San Di­je­go, Si­jetl, Los An­đe­les, De­tro­it, Van­ku­ver...). Sa­ra­đi­vao je sa broj­nim slav­nim ime­ni­ma svet­ske oper­ske sce­ne: Re­ne Fle­ming, Su­mi Džo, Žan-Mi­šel Šar­bo­ne, Iri­na Mi­šu­ra, Ma­ri­ja­na Kor­ne­ti, Ri­čard Mar­dži­son… Do­bit­nik je ve­ćeg bro­ja zna­čaj­nih pro­fe­si­o­nal­nih pri­zna­nja i na­gra­da za svo­ja re­di­telj­ska ostva­re­nja. 

Re­di­telj i ne­ka­da­šnji di­rek­tor Ope­re Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du po­sta­vio je ukup­no 158 pred­sta­va

Na­ta­ša Jo­vić Tri­vić, me­co­so­pran i pr­va­ki­nja Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du:
–  Bio je ve­li­ki re­di­telj, in­te­lek­tu­a­lac, po­zna­va­lac po­zo­ri­šta i ope­re, ali i ve­li­ki pe­da­gog i pri­ja­telj mla­dih umet­ni­ka. Ima­la sam ne­ve­ro­vat­nu sre­ću da učim od nje­ga pr­ve scen­ske ko­ra­ke, a ka­sni­je  da osva­jam oper­ske li­ko­ve do naj­sit­ni­jih de­ta­lja, pre sve­ga pra­te­ći zah­te­ve kom­po­zi­to­ra i mu­zi­ke, ka­ko je to De­jan uvek iz­ri­či­to zah­te­vao. Ima­li smo ve­li­ki plan da ra­di­mo Ko­njo­vi­će­vu „Otadž­bi­nu“,  ra­do­va­li se i pla­ni­ra­li no­ve avan­tu­re. Osta­je stra­šna pra­zni­na zbog nje­go­vog od­la­ska, ali i ve­li­ki po­nos i čast što sam ima­la pri­li­ku da učim, stva­ram i po­zna­jem ova­ko jed­nog ve­li­kog umet­ni­ka i čo­ve­ka. 
Ja­smi­na Trum­be­taš, so­pran i pr­va­ki­nja Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du:
– Pri­pa­dam ge­ne­ra­ci­ji ko­ja je ima­la tu sre­ću da ra­dim sa njim od sa­mog po­čet­ka, pr­vo u oper­skom stu­di­ju, a po­tom i na ve­li­koj sce­ni Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du. Ta­ko sam na po­čet­ku ka­ri­je­re pe­va­la u ope­ri „Ve­šti­ce iz Sa­le­ma“ u nje­go­voj re­ži­ji, a ka­sni­je i „Ma­dam Ba­ter­flaj“ u Ma­dle­ni­ja­nu­mu. To je bi­lo za­do­volj­stvo za me­ne, jer je De­jan na pro­be do­la­zio spre­man, tač­no je znao šta ho­će i, s ob­zi­rom da je po­ti­cao iz mu­zič­ke po­ro­di­ce, pra­tio bi sva­ki de­talj i u mu­zič­kom smi­slu.