Književnik Dobrašin Jelić (1946‒2021) preminuo je 29. marta u 75. godini, od posledica virusa korona. Rođen je u Slatini, kod Andrijevice. Diplomirano je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Radio je na poslovima suzbijanja privrednog kriminaliteta u republičkim i saveznim organima.
Pisao je prozu, poeziju, književnu i likovnu kritiku. Objavio je 54 knjige u kojima je glavni motiv Crna Gora.
Bio je član Udruženja književnika Srbije, Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, kojem je poklonio deo svoje biblioteke i više desetina potpisanih knjiga.
Prvu priču „Jednoruki lovac”objavio je1983. godine u listu „Pobjeda”.
U nizu priznanja koje je dobio ističu se nagrade „17. jul” zavičajne opštine Andrijevica za književni opus i „Mihailo Lalić” za roman „Beskrajna polja čička”. Prva nagrada pripala mu je za neobjavljenu haiku pesmu na anonimnom Međunarodnom konkursu Haiku festivala „Odžaci 2019”.
Njegova dela prevođena su na engleski, italijanski, jermenski, bugarski, makedonski, slovenački i albanski jezik. Zastupljen je u antologijama, književnim izborima i panoramama, a između ostalog i u knjigama „Ko je ko – pisci iz Jugoslavije” Milisava Savića, Leksikonu crnogorske kulture, Nikole Rackovića...
Vojislav Bubanja objavio je „Razgovori s Dobrašinom”, „Knjigu o Dobrašinu” i „Kritika o Dobrašinu” – izabrane književne kritike o Jelićevom delu. Radiša Blagojević, napisao je, 2019. godine knjigu „Kritika o poeziji Dobrašina Jelića”, a Vidak M. Maslovarić, iste godine, knjigu „Kritika o prozi Dobrašina Jelića”.
O svom stvaralaštvu i planovima u danima pandemije Jelić je govorio u našoj rubrici „Umetnici poručuju”, a pre mesec dana o svom novom delu „Podnapoli: Razgovori s licima Gorskog vijenca”. Tako je potvrdio da je njegova životna maksima do poslenjeg časa bila „Ni dan bez retka”, što je i istoimeni naslov Jurija Olješe.
Random autor