Redovni profesor beogradskog Filološkog fakulteta na Katedri za jugoslovenske književnosti, i redovni član Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske, dr Novica Petković preminuo je juče u Kliničkom centru u Beogradu posle kratke i teške bolesti u 68. godini, saopštila je porodica. Mesto i vreme sahrane biće naknadno objavljeni.
Tanjug
* * *
Jedan je od najvećih znalaca srpske poezije, teoretičar književnosti i književni kritičar, Novica Petković rođen je 1941. godine u Lipljanu na Kosovu. Doktorsku disertaciju „Lingvistički osnovi Opojaza” odbranio je 1974. godine, a zatim je na Univerzitetu u Sarajevu bio profesor do 1983. kada prelazi u beogradski Institut za književnost i umetnost, gde je 25 godina rukovodio projektom posvećenom srpskoj poeziji 20. veka. Za redovnog profesora Filološkog fakulteta u Beogradu izabran je 1992. godine, gde je predavao srpsku književnost 20. veka.
U svom sistematičnom proučavanju srpske književnosti profesor Novica Petković iznova se vraćao jeziku i lingvistici, i bio preokupiran unutarnjom strukturom književne građe. U tekstovima naših pesnika i prozaista, ovaj vanredni književni tumač pokušao je da pokaže suštinske razlike između jezika poezije i jezika proze, upotrebe jezika u poetskom i „nepoetskom” diskursu. Za zasluge na polju izučavanja srpske književnosti nagrađen je brojnim nagradama: od prve koju je dobio od lista „Mladost” za esej, do najcenjenije nagrade za esejistiku „Đorđe Jovanović”. Za kritiku je osvojio nagradu „Milan Bogdanović”, za najbolji rad iz istorije književnosti nagradu Matice srpske „Mladen Leskovac”, za najbolji prevod zavredio je priznanje „Jovan Maksimović”, a nagrada Vukove zadužbine za umetnost Petkoviću je pripala za njegovo životno delo, kritičko izdanje Sabranih dela Momčila Nastasijevića u četiri toma.
Iako su na počecima njegovog kritičarskog rada mnogi isticali da je reč o jednom od najtalentovanijih i najvrednijih mladih esejista i kritičara BiH, sam je često naglašavao da položaj tumača književnosti nikad nije bio ugodan. Smatrao je da se raznorodne stvari mogu znati ali da se valjano može misliti i pisati samo o relativno malome krugu problema i pojava. Nije pisao povodom dela, o onome što ga okružuje, već literaturu ispitao iznutra, po meri njene poetike. U njegovoj bogatoj bibliografiji ostaće studije: „Artikulacija pesme” I-II, „Jezik u književnom delu”, „Od formalizma ka semiotici”, „Prilog proučavanju ritma i intonacije u razvoju stiha od romantizma do simbolizma”, „Ogledi iz srpske poetike”, „Elementi književne semiotike”, „Lirske epifanije Miloša Crnjanskog”, „Dva srpska romana”, „Nastasijevićeva pesma u nastajanju”, „Slovenske pčele u Gračanici” i „Poezija u ogledalu kritike”. Priredio je kritičko izdanje Sabranih dela Momčila Nastasijevića I-IV, a sa ruskog preveo kapitalna dela ruske semiotičke kulture: Predavanja iz strukturalne poetike i Strukturu umetničkog teksta Jurija Lotmana, kao i Poetiku kompozicije, i Semiotiku ikone Borisa Uspenskog.
U kulturnoj javnosti profesor Novica Petković ostaće upamćen po svom ukupnom naučnom i pedagoškom radu, analitičnoj misli, posvećenosti, istančanom duhu. U sećanju njegovih studenata ostaće divna, i uvek posećena, predavanja iz srpske književnosti 20. veka, koja je tihim glasom profesor postupno kazivao u čuvenoj sali 34 Filološkog fakulteta, ponirući sloj po sloj u neiscrpnu književnu tradiciju, otključavajući mladima i ona najsloženija dela. Čovek posebne harizme i skromnosti, strog ali i pun razumevanja, svoje akademce dobronamerno je savetovao da u tumačenju književnog dela uvek pođu od onog nejasnog i najtamnijeg mesta u tekstu, jer će ih baš ono odvesti do njegove suštine… Jer, kako je razmišljao, duhovne vrednosti literature počinju da zrače tek kad ih rasvetlimo i na dnevno svetlo izvedemo.
Podsetićemo stoga još jednom na profesorove reči:
– Ne treba zaboraviti da književno delo živi i sve novijim i novijim čitanjima. Eto u to verujem, tom se verom branim u ovom opštem rasulu koje bi da nas raspameti… Izgleda da će erozija vrednosti iz naše duhovne i materijalne kulture dugo potrajati. I čovek se ne uplaši toliko spoljašnjeg razorilačkog pritiska koliko unutrašnjeg razgrađivanja. Ono iz nas samih izlazi. Zato su za nesigurno vreme u kome već živimo potrebni tihi i strpljivi radnici. I zato se ne uzdam ni u šta do u strpljiv i metodičan rad…
-----------------------------------------------------------
Slovenska pčela u Gračanici
Radovan Vučković, akademik: Bio je izuzetno radan, sve je obavljao sa retkom skrupuloznošću, nastojeći da svaki posao dovede do perfekcije, i u tome je bio rigorozan. Poznavao je najnovija dostignuća iz semiotike i teorije informacije, umeo da precizno i jasno izvede svoje teorijske ideje i ostvari više izvanrednih interpretacija srpskih pisaca, posebno pesnika. Trebalo je da uradi još mnogo toga. Želeo je da napiše i jednu veliku Teoriju književnosti, ali ga je bolest u najvećem zamahu prekinula.
Jovan Delić, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu: Bio je veliki naučnik, jedan od najvećih koje imamo na polju teorije književnosti, istorije književnosti i tumačenja književnog dela. Metodološki usmeren na ruski formalizam i semiotiku, izuzetno je doprineo razvoju metodologije nauke o književnosti i postao naš vodeći semiotičar svetskog glasa, citiran u Evropi i Japanu. Stvorio je ekipu mladih naučnika okupljenih oko projekta poetičkih istraživanja srpske književnosti 20. veka na Institutu za književnost i umetnost u Beogradu.
Predrag Petrović, asistent Novice Petkovića: Vrednost teorijskog i kritičkog rada profesora Novice Petkovića tolika je da njegovo obimno delo već sada predstavlja jedan od temelja naše nauke o književnosti. Izuzetan i kao čovek i kao profesor, on će u sećanju svojih saradnika i studenata ostati kao simbol jednog burnog vremena u kome se naša naučna misao intenzivno uključila u savremene evropske tokove. Bilo je zadovoljstvo i čast slušati njegova nadahnuta predavanja, razgovarati sa njim o tradiciji i kulturi, čitati njegove knjige o Bori Stankoviću, Milošu Crnjanskom, Momčilu Nastasijeviću, Vasku Popi. Slovenske pčele iz Gračanice, o kojima je pisao u jednoj od svojih poslednjih knjiga, otišle su na svoje poslednje putovanje ali su za sobom ostavile med mudrosti i ljubavi.
Slavko Gordić, profesor srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu: Sa odlaskom Novice Petkovića ukazuje se velika praznina u savremenoj srpskoj književnoj misli. Njegove rasprave o ruskom formalizmu i strukturalno-semiotičkoj poetici Jurija Lotmana i drugih ruskih teoretičara označile su vidan iskorak u našoj književnoj nauci. Od neprocenjivog značaja je Petkovićevo tanano izučavanje prirode i evolucije poetskog izraza u stvaralaštvu Disa, Crnjanskog i Nastasijevića. Kad je o Matici srpskoj reč, Novica Petković je ovu instituciju višestruko zadužio kao njen dugogodišnji saradnik i poslenik. Pre nepunu godinu dana, ovde je objavljena i njegova veoma zapažena knjiga „Poezija u ogledalu kritike". Svi ćemo se s dubokom zahvalnošću i privrženičkom odanošću sećati umnog i tihog Novice Petkovića, čoveka nijanse i neiscrpne duhovne radoznalosti.
Dušan Ivanić, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu: Novica Petković je u svakom području svog rada ostavio vrhunske rezultate, merljive najboljim što imamo u srpskoj filološkoj tradiciji. Najpre kao tumač književnih dela i opusa srpskih pisaca, potom kao teoretičar, jedan od retkih koji je imao evropski rang i ugled; kao tekstolog, s priređivačkom akribičnošću najvišeg nivoa (Nastasijević, Dis, Stanković), kao posrednik moderne teorijske misli, najzad kao tumač i izvrsni prevodilac ruskih semiotičara.
Boško Suvajdžić, upravnik Katedre za srpsku književnost Filološkog fakulteta u Beogradu: Odlazak Novice Petkovića nenadoknadiv je gubitak za srpsku književnost i srpsku kulturu. Naučnik svetskog glasa, izuzetan pedagog, dao je nemerljiv doprinos nauci o književnosti. Knjige profesora Petkovića obrazac su uzoritih naučnih studija i pokazatelj istančanog istraživačkog nerva.
Čedomir Popov, akademik: Sa Novicom Petkovićem sarađivao sam na projektu Srpske enciklopedije, u koji se Petković uključio 1996. godine. U pripremi baze podataka, koju smo zajedno radili, pokazao se kao vredan i izuzetno obavešten saradnik. Rad na Enciklopediji obnovili smo 2005. kada je Novicu Petkovića SANU imenovala kao svog predstavnika u uređivačkom odboru, i tom prilikom je ponovo ispoljio veliki entuzijazam pouzdanog istraživača. Ono što je iza sebe ostavio ogromnog je rezultata. Za ceo projekat i Maticu srpsku odlazak Novice Petkovića predstavlja veliki gubitak.
Rajko Petrov Nogo, pesnik: Mnogi ne znaju da je Novica Petković Kosovac, da je rođen u blizini Gračanice. I da je to rođenje, gde smo se svi duhovno rodili, dubinski obeležilo ovog našeg vrhunskog književnog teoretičara, istoričara i kritičara koji je svakojaka svoja znanja i umenja iz beloga sveta monaški i stvaralački upošljavao na našoj književnosti. Nigde se ta posvećenička predanost ne oseća kao u krasnom zapisu „Slovenske pčele u Gračanici", a tako se zove i nedavno objavljena knjiga, gde se o rukoveti starih narodnih kosovskih lirskih pesama veze jedan tekst baš onako kako stih kaže - „Zujale su pčele Uljanikom/oko trmke, oko svoje crkve" - a završava se slikom „Zlaćane pčelice" što duši koja napušta telo pokazuje „puta u nebesa". Književnost, naročito poezija bile su Petkovićeva crkva, a u toj crkvi on je bio ta zlaćana pčela.
M. S.
Random autor