ZAGREB– Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović, preminuo je danas u Zagrebu u 77. godini, objavljeno je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Mitropolitu se pre nekoliko dana pogoršalo zdravstveno stanje, zbog čega je smešten u Kliničko-bilnički centar Sestre milosrdnice u Zagrebu, gde je, posle moždanog udara, operisan u subotu, 29. marta ove godine.
I pored predanog zalaganja lekara ove ugledne zdravstvene ustanove, mitropolit Jovan je preminu danas u 18:10, navodi se na sajtu.
O smrti Mitropolita Jovana, obavešten je njegova svetost patrijarh srpski g. Irinej, kao i svi članovi Svetog arhijerejskog sinoda sa glavnim sekretarom protojerejem-stavroforom Savom Jovićem, koji će u vanrednoj sednici doneti odliku ko će administrirati Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom i utvrditi sve potrebne detalje pogreba mitropolita Jovana, dodaje se u saopštenju.
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan (Pavlović), punih 37 godina bio je arhijerej Srpske pravoslavne crkve.
Za mitropolita zagrebačkog SPC izabran je 1982. godine. Ranije je bio episkop Lepavinski i vikarni episkop patrijarha Germana.
Prethodni arhijerej SPC koji je stolovao u Zagrebu bio je Damaskin (Grdanički) do 1969. godine, a potom je eparhijom administrirao Emilijan (Marinović), da bi zatim na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC 1977. godine, duhovni nadzor nad Zagrebačkom eparhijom bio poveren episkopu lepavinskom Jovanu (Pavloviću).
Upravo na njegovu inicijativu godine 1983. ova eparhija Srpske crkve preimenovana je u Zagrebačko-ljubljansku. Današnji naziv i opseg jurisdikcije ona je dobila 1994. godine, od kada je puna titula nadležnog arhijerera ove eparhije „Mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije.
Inače, Episkopija zagrebačka Srpske crkve u rang mitropolije uzdignuta je 1931. godine.
Jovan Pavlović rođen je oktobra 1936. u Slavoniji, u Medincima (Podravska Slatina). Pošto je okončao nižu gimnaziju u Slatini, upisao se u Bogosloviju „Sveti Sava” u Beogradu, koja je tada bila smeštena u manastir Rakovica.
Završio je Bogoslovski fakultet Srpske Pravoslavne crkve u Beogradu 1963. godine, a zatim školovanje nastavlja na Evangelističkoj akademiji u Šlezvigu i Teološkom fakultetu u Kilu, kao i na Ludvig-Maksimilijan univerzitetu u Minhenu. Ponosno je isticao da je vizantologiju u Minhenu, inače čuvenom vizantološkom centru, slušao kod znamenitog Hansa Georga Beka.
Kao svršeni postdiplomac postavljen je za suplenta Bogoslovije sv. Kirila i Metodija u Prizrenu, potom se u istom zvanju nalazio u Bogosloviji Sveta Tri jerarha u Krki. Tu, u manastiru Krka, zamonašio se novembra 1967. Od godine 1972. bio je profesor Bogoslovije u Krki.
Za episkopa Srpske crkve izabran je odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora maja 1977. Hirotonisao ga je Patrijarh German.
Punih 10 godina, od 1982. do 1992. bio je prestavnik SPC u Ženevi, u Komisiji za međucrkvenu pomoć. Učestvovao je na nizu međucrkvenih susreta unutar negdašnje Jugoslavije i u svetu, i pored rukovođenja njegovom eparhijom, administrirao je i drugim eparhijama SPC, poput Gornjokarlovačke i Slavonske. Predsedavao je Arhijerejskim Saborom SPC i Sinodom.
Kao predsednik Episkopskog saveta SPC u Republici Hrvatskoj rukovodio je saradnjom s tamošnjim svetovnim vlastima u čemu je imao znatnog uspeha, kao i na polju jačanja srpskih obrazovanih institucija u današnjoj Hrvatskoj.
Imao je takođe znatnu ulogu i kao član Komisije za preuzimanje sakralnih crkvenih predmeta, oduzetih od SPC tokom Drugog svetskog rata.
Takođe, izuzetno predano je radio na obnovi i postavljanju „na noge” srpskih hramova u njegovoj eparhiji, poput manastira Lepavine (podignutog oko 1550.) koji su kao drevni svedoci srpskog prisustva u tim krajevima često bili žrtve istorijskih okolnosti.
Tanjug