Akademik Mihailo Marković, jedan od najznačajnijih srpskih filozofa 20. veka, marksisitičko-humanističke orijentacije, preminuo je u 87. godini u Beogradu.
Marković je bio predsednik Jugoslovenskog udruženja za filozofiju, dekan i upravnik Instituta za filozofiju beogradskog Filozofskog fakulteta, član mnogih drugih stručnih udruženja i časopisa.
Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.
*
Poslednji javni nastup je imao nedavno, na promociji druge knjige svojih memoara „Juriš na nebo”, u čijem se naslovu, možda na najbolji način, sažima istina o životnom putu i intelektualnoj biografiji koji su profesora Mihaila Markovića uzdigli u red svetski uglednih filozofa i angažovanih intelektualaca 20. veka.
Kritička marksistička orijentacija Mihaila Markovića i njeno humanističko utemeljenje, kao svojevrsni, neprekinuti luk, natkriljuju njegov život predratnog i ratnog skojevca i komuniste, ilegalca, partizana, oficira JNA, šahiste i kapitena šahovske reprezentacije Jugoslavije, studenta i doktora filozofije, radikalnog kritičara staljinizma, sveta kapitala i titoizma.
Politički angažman kritičkog intelektualca vodio ga je u radikalni sukob s jugoslovenskom partijskom i državnom nomenklaturom, koja je konačno ispunila nalog sa samog vrha moći, i na zahtev Josipa Broza Tita u januaru 1975. izbacila Mihaila Markovića i još sedam njegovih prijatelja, zastupnika „kritike svega postojećeg”, s Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Marković je pripadao krugu pokretača i članova saveta svetski uglednih, časopisa „Praksis” i Korčulanske letnje škole, bio je član redakcija niza najuticajnijih filozofskih časopisa u svetu i predavač na najuglednijim univerzitetima u Evropi, SAD i Kanadi. Neke od niza njegovih knjiga obezbedile su sebi mesto u filozofskoj baštini sveta („Dijalektička teorija značenja” i „Filozofski osnovi nauke”).
Kao kritički angažovani intelektualac, profesor Marković je ulagao ogromnu energiju da bi, kao i drugi pripadnici te svetske zajednice, doprineo da svet postane mesto mnogo bolje za življenje, ako se pod tim, dabome, podrazumeva svet humanih ljudskih odnosa i slobodnog razvoja čovekovih stvaralačkih mogućnosti, bez dominacije i diktata sile.
Bio je jedan od osnivača i potpredsednik SPS-a, pisac njenog programa, ali je iz stranke isključen.
Oni koji nisu neposredno poznavali akademika Mihaila Markovića, u susretima s njim redovno su bili zadivljeni pažnjom koju posvećuje argumentima onog drugog i žarom kojim prihvata raspravu. Još više su plenili njegova lucidna protivargumentacija i uporna odbrana sopstvenog stanovišta.
Pre dve godine akademik Marković je obilazio redakciju ,,Politike”, list u kome je rado sarađivao, tražeći ovog potpisnika da mu uruči tekst jedne svoje polemike. Kolege koje su ga srele nisu verovale da taj razbarušeni čovek zvonkog glasa, hitrih pokreta i izrazito neposredan u komunikaciji, na plećima nosi već 85 godina života.
Drugovi i prijatelji Mihaila Markovića znaju da je do poslednjeg dana imao velike planove. Razmišljao je o organizaciji predstojećeg okupljanja svetskih filozofa u Beogradu sledeće godine, pod okriljem Filozofskog instituta iz Pariza, govorio o knjigama koje će objaviti.
Ove planove akademik Mihailo Marković, nažalost, neće ispuniti.
Slobodan Kljakić
Random autor