Vest o smrti Vladimira Pavlovića Gutkova (22. maj 1934 – 5. avgust 2020), profesora, dugogodišnjeg šefa Katedre za slavistiku Filološkog fakulteta MGU Lomonosov, s tugom je primljena među srpskim slavistima. Kroz svoj višedecenijski rad na centralnom ruskom univerzitetu kao srbista (i serbokroatista) V. P. Gutkov je iškolovao više od pedeset generacija stručnjaka za srpski jezik, neki od njih su danas i profesori – i na ovom univerzitetu. Na matičnom fakultetu u Moskvi držao je kurseve iz gramatike srpskog (odnosno ranije srpskohrvatskog) jezika, istorije i dijalektologije srpskog jezika, istorije srpskog književnog jezika, srpske leksikologije i leksikografije. Objavio je za studente udžbenik srpskohrvatskog jezika (Moskva 1969).
Uz plodan pedagoški rad profesor Gutkov bio je takođe plodan naučni radnik. Opraštajući se od njega njegov matični fakultet napisao je da se oprašta od najvećeg stručnjaka za srpskohrvatski jezik u celoj Rusiji. On se s prvim prilogom u nauci pojavio u Rusiji 1957. godine, a pet godina kasnije i u Srbiji – u Našem jeziku, časopisu za savremeni srpski književni jezik koji izdaje Institut za srpski jezik SANU. Bio je stalni saradnik ovog našeg časopisa, a sarađivao je i u drugim srpskim slavističkim časopisima.
Takođe, učestvovao je i na velikom broju naučnih konferencija u Beogradu i Srbiji. Značajno je njegovo proučavanje istorije srpskog književnog jezika, posebno predvukovskog perioda, gde treba izdvojiti njegovu knjigu Srpska leksikografija 18. veka (Moskva 1993, na ruskom). Takođe, značajni su njegovi radovi posvećeni savremenom srpskom jeziku, posebno njegovoj morfologiji i sintaksi. O tim radovima svojevremeno sam rekao: Izuzetna odgovornost prema jezičkim faktima, neverovatno obilje podataka na kojima zasniva svoja istraživanja i argumentuje svoje zaključke deluje pomalo opominjuće u današnje vreme, kad se počesto u naučni rad ide bez solidnije vlastite građe.
Njegovo delo o srpskom jeziku je odavno postalo poznato i priznato među srpskim naučnicima. Još je najveći srpski lingvista druge polovine dvadesetog veka – srpski i ruski akademik Pavle Ivić ocenio da je Vladimir P. Gutkov najveći poznavalac srpskog jezika izvan srpske nacionalne lingvistike. U Srbiji su objavljene dve knjige Vladimira P. Gutkova: Slavistika – Srbistika (2005) i Gramatički ogledi (2013). A kada smo u Srbiji slavili Vukove jubileje – 2014 – i V. P. Gutkov je u Moskvi objavio knjigu Vuk Karadžić 1787–1864. Retki su primeri da neki strani slavista posveti svoje delo srpskom slavisti. V. P. Gutkov je svoju knjigu Slavistika – srbistika, koja je u Moskvi izašla 1999, u godini smrti akademika Pavla Ivića, posvetio njemu, a knjigu Proučavanje pojedinih pitanja istorije slovenskih jezika (Moskva, 2007) posvetio je uspomeni na akademika Mitra Pešikana.
Odanost i prijateljstvo Vladimira P. Gutkova srpske kolege su cenile i isto mu uzvraćale. A za posvećenost proučavanju srpskog jezika i negovanju srpsko-ruskih naučnih veza izabran je za počasnog člana Slavističkog društva Srbije. Za knjigu Slavistika – Srbistika dobio je nagradu „Pavle Ivić”, najznačajnije priznanje koje srpska struka dodeljuje.
Sreto Tanasić