Slučajni susreti najčešće postanu sudbinski, oni vas oplemene i nadahnu za dalji rad na profesionalnom, ali i životnom planu. Čast da upoznam čuvenog kolegu Mihajla Mitrovića, njegovu suprugu i unuka, dogodila mi se pre 15 godina, kada smo se na putu ka Kritu našli u istom redu u avionu. Razgovor tokom putovanja pretvorio se u poziv od strane profesora da zajedno obiđemo Knosos. Običan poziv na druženje i zajednički obilazak pretvorio se u veliki užitak i čast da minojsku palatu obiđem sa mojom tadašnjom verenicom, a današnjom suprugom, i da nam na tom obilasku profesor Mihajlo Mitrović bude predavač – vodič kroz arhitekturu minojske civilizacije. Čarobni i nadahnuti profesorovi opisi su nas uz laganu šetnju i malo mašte vrlo brzo vratili u doba moći i snage minojskih vladara, posle čijih vladavina su kao tragovi prošlosti ostali delovi arhitekture da na autentičnom mestu beleže period njihove vladavine.
Kao neprikosnoveni vladar arhitektonske teorije ali i prakse Jugoslavije, prof. Mihajlo Mitrović je za buduća pokolenja ostavio tako upečatljiva dela, pa se jedan od njegovih najznačajnijih arhitektonskih poduhvata Kula Geneks s pravom našla na naslovnoj strani kataloga za izložbu u MOMA galeriji u Njujorku pod nazivom „Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji 1948–1980”.
Od početka brutalističkog arhitektonskog pokreta, projektovanja i izgradnje objekata poput Korbizjeovog Saint Marie De La Tourette manastira sagrađenog pokraj Liona u Francuskoj 1960. godine, preko Gimnazije Kagava Prefekture u Japanu autora Kenzo Tange, pa nadalje Kompleksa Habitat '67 Moše Safdi osamdesetih godina prošlog veka u vreme kada Luis Kan stvara svoje revolucionarno delo parlamenta u Daki u Bangladešu 1982, profesor Mitrović projektuje brutalistički tretiran, poslovno-stambeni objekat – Geneks kule u Beogradu.
Arhitektura iz serijala Ratovi zvezda odjednom tih osamdesetih postaje stvarnost na arhitektonskom nebu Jugoslavije, Srbije i Beograda. Kule Geneks streme ka nebu i budućnosti (baš kao i neki od objekata iz pomenutog serijala), u to vreme je bila prilika da se uverimo da smo u svetu prepoznati i da svetske korake u arhitekturi pratimo dostojno zahvaljujući takvim kreatorima i misliocima kao što je bio profesor Mihajlo Mitrović.
Za njegov urbanistički i arhitektonski opus potrebno je daleko više prostora, ali je u ovom trenutku potrebno pomenuti da je njegovo oštro pero bilo korektor javnog mnjenja u vezi sa mnogim stavovima o arhitekturi, prostoru, ali i razvoju gradova Srbije. Njegov otvoren i jasan stav i neprestana borba sa mediokritetima, koji iz čiste sujete nisu videli i prepoznali značaj profesije arhitekte radi promocije svojih sopstvenih ideja, trajala je do njegovih poslednjih dana fizičkog boravka na našoj maloj lepoj planeti Zemlji. Beležiti uspehe drugih kolega, i pisati o njima sa takvom strašću, osobina je samo velikih humanista i ljudi bez sujete, pa nam je pored svih projekata i tekstova profesor kao vrednu zaostavštinu ostavio i knjigu „Arhitektura Beograda 1950–2012”.
Ono što nas je profesor naučio i ostavio nam u amanet jeste istina da se kvalitet i trajanje u arhitekturi može postići samo posvećenošću i velikim radom na istraživanju i pripremi teme o kojoj bi neko pisao ili kreirao – projektovao ambijent, koji bi samo na taj način ostao trajna vrednost i to ne pojedinca, već grada, države, ali i internacionalnog nasleđa, ukoliko se to delo na adekvatan način održava i štiti. Prilika je da se nasleđe moderne pa i veliki broj objekata koje je profesor Mihajlo Mitrović projektovao stave pod zaštitu države kao arhitektonski slojevi, koje treba sačuvati kao reprezentativne primerke doba u kojem su ta dela nastala. Tako bi država Srbija imala priliku da se na adekvatan način oduži svom velikom stvaraocu i kreatoru arhitektonske misli Srbije.
Treba mu reći hvala na delima, a posebno na rečima koje nam je ostavio pišući u „Politici” o arhitekturi na takav način, koji je mnoge generacije zahvaljujući umeću i talentu za pisanje uveo u svet arhitekture na najlepši način na koji se ona može rečima predstaviti.
Aleksandar Rudnik Milanović
urbanista i arhitekta
Random autor